coglione s. m. 1. pop. / volg. corpo uman. Av. 1292. Testicolo. 2. pop. / volg. person. / carat. 1526. Stupido. (DELI).
couillon s. m., pop. / volg., arc. person. / carat. 1560 (coion, 1592 coyon). Coglione (stupido) (TLF).
Kujon < fr. (DuGW) → couillon