II. lira s. f. mus. Av. 1321. Strumento a corde e ad arco. (GDU; LESMU, s.n. 10101: 1561) → giga s.
lira (lyra) s. f. mus. 1703 (Brenet; Di Gius., p. 114).
lira (< ingl. lyre × it.) s., raro mus. (Grove).
Lira s. f., pl. -ren mus. 1619 (DuF; Praetorius).