forte s. m. mus. 1723 (LESMU, s.v. e s.n. 410466). → forte avv.
forte [fɔʀte] s. m.inv. mus. (GR; TLF).
forte [ˈfɔːteɪ] avv. mus. 1724 (Forte Forte) (OED; Iam., p. 116; ODF).
forte [ˈfɔːteɪ] s. mus. 1759 (OED; Iam., p. 116; ODF).
Forte s. n., gen. -s, pl. -s e -ti mus. (DFwb; DuF).