daccapo

daccapo s. m. mus. 1886 (DELI; LESMU, s.v. ‹daccapo›).

F

da capo s. m.inv. mus. 1926 (1922 fig.) (TLF).

I
T

Dacapo (Dakopo) s. n., gen. -s, pl. -s, anche fig. mus. 1806 (DuGW; DuF; DFwb; Oertel).